Jedna prigodna, kutija ljubavi

Nisam stručnjak za mnogo toga pa nisam ni za Valentinovo. Tko se voli, voli se. Neka slavi! Svaki dan, ne samo jednom godišnje. Valentinovo kao potrošački praznik, veliko NE.

Kao Dan zaljubljenih, zašto ne?

Nešto bude u zraku taj dan. Zaljubljenost (koju mnogi zamijene za ljubav) cvjeta. Nadati se da će prerasti u ljubav, uvijek možemo.

Ružu na taj dan nisam dobila bezbroj puta u životu pa nisam ni danas. I dobro. Moj je život toliko više od toga! I nije da se tješim, nemoj misliti. Lijepo ju je dobiti ali još je bolje kad si ok s time da nisi tužna ako ju ne dobiješ.

Skuhala sam sama sebi kavu i pojela tri bajadere, a vjerovatno ću još jednu ili dvije (ma koga zavaravam, ako mi je djeca ne maknu s vidika ode cijela kutija!) i onda pauza do sutra. Sjela sam na balkon i upijala sunce.

Zbilja volim svoj život sa svime što je donio i donosi.

Kakav dan!!!

Jučer se skoro spotaknem na kutiju prepuno dokaza. Dokaza jedne ljubavi. Dana, mjeseci i godina. Dva desetljeća otprilike. Albumi, Cd-i i slike koje čekaju da ih dovedem u red…

Dokazi su tu, a ljubav? Jer ako se ljubav zvala, gdje je onda danas? Prava ljubav nije potrošna, tako kažu. Ljubav je strpljiva, dobrostiva, sve podnosi, svemu se nada, sve opravdava…..LJUBAV nikada ne prestaje?!

Ako je to zbilja ljubav.